Kako pomoći djeci predškolske dobi u traumatskim situacijama ovih dana?

Članak prenosim sa Facebook stranice Dječjeg vrtića Čigra.

U njemu se nalaze savjeti Psihologa, roditeljima predškolske djece. Jasne upute kako pomoći djetetu da se lakše nosi sa kaotičnim događajima, koji su preko noći postali naša svakodnevnica.

Dijelim jer smatram bitnim. I sama imam kćer predškolske dobi.

Razumijem pojam vremena i bitnost svake kune zbog predstojećeg razdoblja. Unatoč tome, postoje jedne male okice, koje su ovih dana veće nego ikad, i iza njih se krije gomila pitanja.

Mislite na svoju djecu. I njima je to prvi puta.

 


Kako pomoći najmlađima u traumatskim situacijama ?
 

S obzirom na nedavne događaje koji su nas u velikom broju zadesili, važno je olakšati našim najmlađima cjelokupnu situaciju i dati mehanizme kako da se nose sa stresnim i traumatskim situacijama.

Kada govorimo o stresu kod djece predškolske dobi, djeca još nemaju razvijene strategije suočavanja sa stresom, ne znaju kako promijeniti izvor stresa (ukoliko je to moguće), ne mogu jednostavno prihvatiti situaciju kakva jest (ukoliko se ne može promijeniti) niti znaju kako izbjeći izvor stresa (ukoliko je to moguće).

 

Tako je djetetu lakše nositi se sa stresom zbog neznanja o težini nekog događaja, ali im je puno teže zbog neiskustva i nedovoljno razvijenih strategija.

Dakle, predškolska djeca su manje sposobna razumjeti stresni događaj, razmisliti kako će na njega odgovoriti, pokušati odvojiti događaj od osjećaja i pokušati ublažiti svoje fiziološke reakcije na stresni događaj.

 

Kako pružiti podršku djetetu?


Djeci možemo pružiti utjehu i podršku na različite načine.

 

Što će biti od pomoći ovisi o samom djetetu, njegovoj dobi, vrsti traumatskog događaja kojem je dijete bilo izloženo, običajima i vrijednostima obitelji i zajednice u kojoj dijete živi.

Neka djeca vole fizički kontakt i zagrljaje, neka djeca se bolje osjećaju kada razgovaraju o onome što misle i osjećaju, dok je drugoj djeci važna igra.

 
Što pomaže djeci nakon traumatskog događaja?

 

  1. Važno je osigurati tjelesnu sigurnost, odjeću, hranu i sklonište, odnosno stabilizirati uvjete koji su doveli do traumatizirajućeg događaja.

  2. Potaknuti razgovor o događaju, slušati dijete.

  3. Objasniti djetetu da su trenutne reakcija i promjene koje primjećuje kod sebe normalne s obzirom na događaj koji nije uobičajen i ne događa se svaki dan.

  4. Potaknuti dijete na izražavanje kroz crtanje, igru, ples, glazbu, maštanje, priče i pripovijetke.

  5. Potaknuti relaksaciju i odmor koji djetetu najviše odgovara.

  6. Osigurati podršku.

  7. Odgoditi donošenje važnih odluka.

  8. Povezati dijete s roditeljima, braćom/sestrama.

  9. Reći nešto ohrabrujuće kao npr. "Poznajem još dječaka i djevojčica koji se osjećaju jednako kao i ti.", "To je potpuno normalna reakcija na sve ono što si proživio/la."

  10. Važno je uvijek govoriti istinu.

  11. Ne obećavati stvari za koje ne znamo da li će se dogoditi.

  12. Ne umanjivati težinu situacije riječima jer na taj način ignoriramo težinu situacije i pobuđujemo kod djeteta osjećaj da ga uopće ne razumijemo.

  13. Usmjeravanje i podržavanje pozitivnih pomaka kod djeteta.

 


Nikako nemojte napraviti sljedeće:

 

  1. Izbjegavati razgovor o događaju.

  2. Ponašati se kao da se ništa nije dogodilo.

  3. Požurivati oporavak.

  4. Minimalizirati događaj.

  5. Izbjegavati odgovore na postavljena pitanja.

 

Budite dobro dragi ljudi. Mislite na posao ali mislite i na djecu. Svi smo u ovome zajedno. Nitko sam za sebe ne zna sve. Skupimo savjete onih koji znaju najbolje u svom području. I uspjet ćemo ovo zajedno.

Hvala ti što si došao skroz do kraja.

Jesi li se subskrajbao već ili ćeš tek sada?